Prva ljubav.
Moja prva ljubav,mozda moj najveci uspeh ili neuspeh, zavisi iz kog ugla gledamo.. Resila sam da to podelim sa svima vama..
Bila sam jako mlada,neiskusna,ne znajuci nista o ljubavi, prepustila sam se cela svojoj prvoj ljubavnoj prici.. Oduvek sam imala iskljucivo duze veze,ali se ja nikada nisam osecala zaljubljeno..A onda tog 18.oktobra lose volje kao i svaka 16togodisnjakinja sam krenula na privatan cas matematike.. Onako mrzovoljna, nesrednjena, i potpuno smorena cekala sam svoju profesoricu dok je nisam srela i shvatila da je ona zaboravila na mene, i zakazala jos dvojici momaka. Tog casa, upoznala sam njega.. Odmah mi je srce zaigralo kao ludo, krv u venama je skrkljala, ja sam cak i zamucala svoje ime.. Tokom celog casa smo razmenjivali poglede i osmehe, znala sam da se nece zavrsiti na tome.. Resila sa da ce on biti prvi muskarac za koga cu se istiniski boriti
.On, njegov drug i ja smo se dogovorili da se vidimo nakon casa.. Tad sam shvatila, nista u zivotu nije slucajno, nista se ne desava bez razloga.. Odmah sam osecala tu neku hemiju.. Nisam pogled skidala s njega..Bio je prelep, visok, crne kose, braon ociju i ocaravajuceg osmeha.. Bila sam mlada, neiskusna ali sam znala da sa njim nece biti lako, i nije bilo.. Ubrzo je usledio nas poljubac, osetila sam nesto prema nekom' decku, po prvi put.. Resila sam da se borim za njega, da ja budem njegova ljubav kao sto je on moja.. Tu je usledilo na hiljade prepreka, a o tome cu pisati u sledecem blogu jer sada zurim, ali vam se svima zahvaljujem sto odvajate svoje vreme citajuci ovo, saljem vam ljubav i poljupce :-*